Povjest trvrtke
U R. Mađarskoj su prije 1945. mnoga industrijska poduzeća i pojedinci upravljali privremenim rudnicima pijeska, površinskim kopovima, a ljevaonički pijesak izvađen iz njih tih desetljeća je zadovoljavao potrebe tadašnjih lokalnih ljevaonica za pijeskom. Tada je broj malih rudnika bio oko 20, ali zbog njihove iscrpnosti i potrebe za kvalitetnijim pijeskom zbog razvoja metalurgije, krenulo se s ciljanim istraživanjima ka kvalitetnijim peskovima.
Krajem 60-ih godina, rudnik staklenog pijeska „Kisőrs” u bazenu Káli promijenio je svoj profil kao rezultat istraživanja kao i niz probnih bušenaj, i postao baza za opskrbu domaćih ljevaonica kao pogon za proizvodnju ljevaoničkog pijeska zbog izuzetno visokog procenta silicij dioksida, tojest prisutnosti kvarca u pijesku.
Pijesak u ”Kisőrsu” manjim se dijelom vadio već 1920-ih, ali zahvaljujući istraživanjima vađenje većih količina pijeska počelo je 1960-ih godina.
Pijesak „Kisőrs” sastoji se od zrnaca kvarca s fragmentarnim lomom i slabom abrazijom.
Vrijednost sirovine daje otpornost na vatru koja prelazi 1400 °C zbog sadržaja preko 98 % SiO₂.
Krajem 50-ih i početkom 60-ih godina 20. stoljeća ovdje pronađeni pijesak prvenstveno su koristile tvornice stakla, a kasnije, ahvaljujući već spomenutim istraživanjima, do izražaja dolazi usluživanje ljevaonica.
Krajem 1980-ih, porast zahtjeva za količinom i kvalitetom zahtijevao je daljnju modernizaciju tehnologije pripreme. Nova tehnologija omogućila je daljnju klasifikaciju frakcije 0,1-1 mm.
Ovim, uz dosadašnje pijeske tipa K, kao novi proizvod, i kao raznovrsnije granulacije pojavili su se i oštro gradirani pijesci s oznakom KH (KH5, KH24 itd.).
U 2000-im godina razvoj je nastavljen, a sadašnje rudarenje odvija se na manjem prostoru na ekološki prihvatliv način, uzimajući u obzir prirodu područja, kao i zakon o očuvanju prirode i okoliša sa izraženom rekultivacijom terena.